Grožđani moljci
Grožđani moljci jače napadaju vinograde u kojima je provetrenost slaba zbog gustine zasada, prevelike bujnosti, smera redova i slično. Iz tog razloga i sve agrotehničke mere koje pogoduju strujanju vazduha u zasadu smanjuju napad moljca.
Gusenice prve generacije se lako zapažaju na cvetovima. Ispiljene larve ubušuju se u pupoljke, cvetove, tek zametnute plodove uz stvaranje paučine. U toku razvoja jedna gusenica može da ošteti i do 30 zametaka. Pojedini delovi grozdova se često osuše.
Larve druge generacije se hrane na zelenim bobicama. Do kraja razvoja larva uništi do 9 bobica. Gusenice treće generacije se ubušuju u zrele bobice, koje vremenom potamne i u suvo vreme opadnu. U vlažno vreme se razvije Botrytis na grozdovima. Do kraja razvoja jedna larva uništi do 4 zrele bobice.
Žuti grožđani moljac pravi slične, ali daleko manje štete od pepeljastog moljca. Žuti moljac živi na približno isti način kao pepeljasti, samo ima dve jasnije određene generacije. Proletnja se obično javlja pre pepeljastog moljca. Leptiri lete noću i rado idu na svetlost. Način oštećenja grozdova je isti kao kod pepeljastog moljca. Letnja generacija se javlja tokom jula i avgusta. I prezimljavanje je kao kod pepeljastog moljca, samo što su čahurice prljavo bele, jer su u njih upredeni delovi raznih materija.
Gusenice prve generacije napadaju cvet loze i zapredaju ga.
Gusenice druge generacije oštećuju zelene bobice grožđa na način da ulaze u njih i iznutra ih izgrizaju tako da ponekad ostane samo semenka.
Gusenice treće generacije napadaju već skoro zrele bobe grožđa. Njihov napad omogućuje zarazu i pogoduje širenju sive plesni (Botrytis).
MORFOLOGIJA
Imago:
Pepeljasti moljac ima raspon krila 10-12 mm, a dugačak je 6-7 mm. Prednja krila su marmorirana sa žućkastim, sivo-zelenim i olovno-sivim nijansama.
Žuti je dug 7 mm a raspon krila 15 mm. Glava, grudi i prednja krila su žuti, na krilima se vidi jasno omeđena, široka, tamna poprečna pruga. Zadnja krila su tamnosiva, trbuh siv.
Larva:
Kod pepeljastog je 8-10 mm dugačka, sivkasto-zelene boje sa žutom glavom, kreće se zmijasto.
Kod žutog je gusenica ružičasta dok je mlada, kasnije obično beličasta ili malo zelenkasta i dosta troma. Glava i vratni štit su sjajno crni. Odrasla gusenica je velika do 12 mm.
Jaja: ovalna, veličine 0,9 x 0,6 mm, žute boje i prozirna.
Lutka: dužine 5mm, smeđe boje, nalazi se beličastom kokonu.
CIKLUS RAZVIĆA
Ima 3 generacija godišnje. Prezimljavaju pod korom čokota u fazi lutke. Prvi leptiri se javljaju već krajem aprila ili početkom maja, a najjači let je obično sredinom maja. Ženke nakon parenja polažu jaja pojedinačno na cvetove ili listove. Gusenice izlaze iz jaja nakon 7-14 dana. Od sredine juna, nakon 3-4 nedelje ishrane, larve se ulutkavaju. Leptiri druge generacije se javljaju od kraja juna do sredine avgusta, a najjači let je u drugoj dekadi jula. Ženke ove generacije polažu jaja na bobice, koje su veličine graška ili veće.
Leptiri treće generacije se javljaju u avgustu i odlažu jaja na poluzrale i zrele bobice.
Leptiri sivog grožđanog moljca obično lete od zalaska sunca do mraka, kad su temperature od 14-28 C. Optimum temperature za let je 25 C.
Deo teksta preuzet sa PIS Vojvodina
Zaštita se svodi na borbu protiv gusenica, naročito protiv prve generacije. Za to se mogu koristiti razni insekticidi u proleće, kada se rade tretmani fungicidima. Mogu se postavljati i feromonske klopke radi praćenja brojnosti, reagovati 4-8 dana nakon ulovljenog povećanog broja moljaca.
Prednost treba dati onim insekticidima koji što manje forsiraju pojavu crvenog pauka i pošteđuju prirodne neprijatelje. Ekološki prihvatljiva svojstva imaju i neki naturaliti kao što je spynosini. Moguće je koristiti i biotehničke insecticide na bazi fenoksikarba i teflubenzurona.