Crveni voćni pauk
Crvena voćna grinja (Panonychus ulmi) je štetočina proizvodnih voćnjaka. Štetni su svi pokretni stadijumi grinje koji se hrane na lišću. Smanjuje se fotosinteza i pojačava transpiracija, a rast letorasta je usporen, pa letorasti postaju osetljivi na izmrzavanje.
Crveni voćni pauk može uzrokovati velike štete u voćnjacima. Prvo se pojavljuju žućkaste tačkice koje ubrzo poprimaju ljubičastocrvenkastu ili ljubičastosmeđu boju. Koncentrisane su uz žile na lišću. Te se tačkice spajaju i list se počinje sušiti. One nastaju usled sisanja koje uzrokuje raspadanje hlorofilnih zrnaca i koagulaciju protoplazme u ubodenim stanicama. Process fotosinteze je smanjen, a dolazi i do gubitka vode. Kasnije napadnuto tkivo nekrotizira. U leto lišće počinje da žuti, postaje smeđe ili poprima karakterističan olovni izgled. Ono može prevremeno početi i opadati sa grana. U proleće, ličinke i nimfe iz zimskih jaja mogu se sakupiti i tada uzrokuju lomljenje i deformaciju izbojaka na kojima su nastanjene.
Smanjuje se sadržaj suve materije i to dovodi do smanjenja prinosa. Ponekad se ova oštećenja odražavaju na prinos u sledećoj godini. Najveće štete nastaju kada je toplo vreme u julu i avgustu. Međutim, dešava se da se prvi simptomi uoče i u junu mesecu.
Crveni pauk je veličine 0,3-0,5 mm i najpre naseljava donju stranu lista, a oštećenja se vide u obliku beličastih pega, zatim lišće poprimi bronzanu boju. Kritična brojnost je više od 2 pauka po listu na 50% listova. Kod jabuke od formiranja plodova do veličine ploda 15-20 mm javljaju se crvene voćne grinje.
Štete su najveće u vreme kretanja voćaka. Najjači napad je za vreme zadnjih generacija. Jedna od posledica napada crvenog voćnog pauka jeste i nenormalan razvoj plodova te slabiji razvoj pupoljaka što može uzrokovati štetu i sledeće sezone.
Zaštitu vršiti sa preparatima Vertimec 018 EC u dozi 0,75-1,0 l/ha, na bazi propargita – Omite 570-EW 0,15%, na bazi piridabena Sanmite 20-WP 0,05%, na bazi tebufenpyrada Masai 0,5 kg/ha