Kalemljenje I – osnovni pojmovi
OSNOVNI POJMOVI U KALEMARSTVU
Šta je kalemljenje?
Kalemljenje je postupak kojim se deo jedne biljke (plemka, pelcer) sjedinjuje sa delom druge biljke (podloga). Srastanjem sjedinjenih delova dobija se nova biljka (kalem), koja je sposobna da nastavi samostalan život. Svrha kalemljenja u voćarstvu je da se osobine željene plemenite sorte putem plemke verno prenesu na novu voćku − kalem.
Na taj način, nova voćka će zadržati sve najvažnije osobine roditeljske sorte, iako joj koren, a često i deo debla, potiče od druge sorte ili čak voćne vrste. Izborom različitih vrsta podloga moguće je poboljšati sposobnost prilagođavanja određene sorte klimatskim i zemljišnim uslovima i modifikovati razne druge osobine sorte, kao što su bujnost, brzina stupanja na rod itd.
Od čega se sastoji kalem?
Kalem se sastoji od podloge i plemke. U voćarstvu podloga je voćka koja ima koren, a plemka je deo koji potiče od plemenite sorte, koji se kalemi na podlogu i od kojeg treba da se obrazuje novo stablo. Mesto na kojem se spajaju podloga i plemka naziva se spojno mesto kalema. Podloga može da se dobije iz semena ili vegetativnim načinom (najčešće ožiljavanjem različitih delova stabla, korenovim izdancima i slično). Podloga nastala iz semena naziva se sejanac ili divljačica, a ako je razmnožena vegetativno, naziva se mladica.
Kao plemka najčešće se koristi deo mladara ili letorasta sorte koja treba da se kalemi na podlogu. Da bi kalemljenje bilo uspešno, plemka treba da sadrži bar jedan vegetativni (drvni) ili mešoviti pupoljak. Po prijemu kalema, iz ovih pupoljaka plemke razvijaju se mladari, od kojih se formira stablo buduće voćke. Cvetni pupoljci koštičavih voćaka (breskve, kajsije, šljive, trešnje i višnje) ne mogu se koristiti za kalemljenje, pošto iz ovih pupoljaka, čak i kada dođe do prijema kalema, ne razvija se mladar, već samo cvet, koji ubrzo otpada.
U voćarstvu se razlikuju dva osnovna tipa plemki: kalemgrančica i okce.
Kalemgrančica je tip plemke koji se dobija od letorasta (jednogodišnje grane koja se nalazi u periodu zimskog mirovanja) na taj način što se letorast iseče na delove koji sadrže 1 − 3 pupoljka.
Okce je tip plemke koji se dobija tako što se nožem sa mladara skida štitoliki odsečak koji se sastoji od kore i tankog sloja drveta, sa pupoljkom i skraćenom lisnom drškom u sredini. Zbog svog oblika, koji podseća na štit, ovakav tip plemke naziva se i štitić. Način kalemljenja u kojem se kao podloga koristi okce poznat je kao okulacija ili očenje.
Šta se podrazumeva pod podudarnošću (kompatibilnošću) podloge i plemke?
Da bi kalemljenje uspelo, potrebno je da su podloga i plemka fiziološki dovoljno podudarne (kompatibilne). Ukoliko je fiziološka podudarnost između podloge i okalemljene sorte veća, bolji je prijem kalemova, voćke su dugovečnije, rodnije, otpornije na sušu i imaju čvršću vezu na spojnom mestu. Ako ne postoji podudarnost između podloge i plemke, pri kalemljenju ne dolazi do srastanja podloge sa plemkom, odnosno kalemljenje ne uspeva. Ako je podudarnost između podloge i plemke delimična, može da dođe do prijema kalema, ali u kasnijem životnom periodu takva voćka slabo raste i rađa, osetljiva je na sušu, formira zadebljanje (guku) i lako se lomi na spojnom mestu. Iz navedenih razloga, pri kalemljenju je neophodno odabrati vrstu podloge koja ispoljava dobru podudarnost sa sortom koja se kalemi. Najveću međusobnu podudarnost imaju pripadnici iste voćne vrste (na primer: kruška sa kruškom, jabuka sa jabukom, šljiva sa šljivom itd). Između pripadnika različitih voćnih vrsta obično ne postoji zadovoljavajuća podudarnost, kao što je slučaj ako se kalemi kruška na šljivu ili jabuku, orah na lesku itd. Ovde postoje izuzeci, pa se neke sorte kruške mogu uspešno kalemiti na neke tipove dunje.
Šta je kalus i kako se on obrazuje?
Ako postoje odgovarajući uslovi za srastanje, na mestu spoja podloge i plemke počinje da se obrazuje kalus. Kalus predstavlja posebnu vrstu tkiva koje ima ulogu da zatvara rane. Prilikom kalemljenja kalus stvara funkcionalni most između podloge i plemke i omogućava da se između njih uspostavi normalan protok vode i hranljivih materija. Najveći značaj za obrazovanje kalusa ima sloj tvornih ćelija koji se nalazi između drveta i kore. Ovaj sloj se naziva kambijum. Da bi kalemljenje uspelo, od presudnog je značaja da se prilikom spajanja podloge i plemke njihovi kambijumi dovedu u direktan kontakt. Pošto kambijumi podloge i plemke imaju glavnu ulogu u stvaranju zajedničkog kalusa, vrlo je važno za prijem kalema da se pri njihovom spajanju poklope kambijumi oba dela.
FIZIOLOGIJA KALEMLjENjA
Od čega zavisi uspeh kalemljenja?
Uspeh pri kalemljenju zavisi od podudarnosti (kompatibilnosti) podloge i plemke, vremena kalemljenja, životne aktivnosti podloge i plemke, kvaliteta podloge, kvaliteta plemmke, kontakta na spojnom mestu, vremenski prilika za vreme i posle kalemljenja, brzine kalemljenja, nivoa higijene prilikom kalemljenja, načina kalemljenja i obučenosti kalemara. Ukoliko je podudarnost između podloge i plemke veća postiže se bolji uspeh pri kalemljenju.
Prolećni meseci su najpogodniji za različite načine kalemljenja kalemgrančicom, a letnji za kalemljenje očenjem. Podloga treba da je dobro odnegovana i zdrava, da je fiziološki aktivna (da postoji aktivan protok materija kroz nju) i dovoljno debela, zavisno od načina kalemljenja. Podloga ne treba da bude tanja od 5 niti deblja od 8 milimetar za kalemljenje očenjem. Podloge tanje od 7 milimetara nisu pogodne za kalemljenje kalemgrančicom. Kalemgrančica treba da je zdrava, poznatog porekla, sveža i bogata rezervnim hranljivim materijama. Kalemgrančice treba uzimati samo iz dobro odnegovanih zasada za proizvodnju plemci (matičnjaka). Kržljave i tanke kalemgrančice imaju slab prijem i spor rast ako se prime. Plemku pri spajanju sa podlogom uvek treba postaviti u smeru ranijeg rasta (da pupoljci budu okrenuti prema gore). Pri spajanju plemke sa podlogom kontakt njihovih kambijuma treba da bude na što većoj površini. Ako se u procesu srastanja desi promena međusobnog položaja podloge i plemke, neće doći do prijema kalema. Kalemljenje daje najbolje rezultate ako se vrši u ranim jutarnjim časovima i posle podne, kada temperatura nije veća od 25 oS. Minimalna temperatura za kalemljenje iznosi 5 oS, a maksimalna 30 oS. Ne treba vršiti kalemljenje po kiši i kada je biljka mokra, kao ni po jakom vetru. Poželjno je da se kalemljenje izvodi što brže, da se preseci ne bi sušili i prljali.
Ključni pojmovi:
Kambijum – tvorno tkivo
Letorast – jednogodišnja grana
Kompatibilan – podudaran
Nastavite na drugi deo klikom ovde.
Preuzeto iz dokumentacije projekta „Druga šansa“, projekat Evropske unije i Ministarstva prosvete i nauke Srbije, za razvoj sistema funkcionalnog obrazovanja odraslih u Srbiji